Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čovjek je pitao mudraca: ”Da li muškarci plaču?”
Mudrac je odlučno odgovorio: ”Da, muškarci plaču.”
Čovek je ponovo upitao: ”A kada muškarci plaču?”
Mudrac je rekao: ”Muškarci plaču kada im majke umru, jer sama riječ ”majka” daje im osjećaj da su i dalje djeca bez obzira koliko godina imaju. A majčino odsustvo učini da čovjek preko noći osijedi.
Muškarci plaču kada izgube očeve, jer u tom trenutku oni postaju očevi, a to znači da su oni tada i stubovi, i krov, i oslonac i podrška u svojim porodicama.
Muškarci plaču kada neki od njihovih sinova oboli, ali tek nakon što bolesnom sinu okrenu leđa, da ih ne bi vidjele te malene oči koje moć svoga izlječenja crpe iz snage i postojanosti svojih očeva.
Muškarci plaču kada udaju svoje kćerke, kad svoja srca moraju dati drugim muškarcima, nakon toliko godina brige i nježnosti prema tim srcima.
Muškarci plaču zbog nezahvalnosti svoje djece, njihove arogancije i suprotstavljanja, čak i sa jednom ružnom riječju, njihovim roditeljima.
Muškarci plaču kada nisu u mogućnosti obezbijediti svojoj djeci zalogaj, i ispuniti potrebu ili najmanju njihovu želju.
Muškarci plaču zbog odlaska iz domovine i zbog odsustva voljenih.
Muškarci plaču ali po mraku, i pod kišom i na svojim jastucima.
Međutim, muške suze ne izlazi iz oka na obraz, da ih svi vide, već one izlaze iz srca i odlaze u srce. Njihov efekat se javlja u uzdasima, i u izgledu, i u borama na licu, i u sijedim vlasima, i u drhtavim rukama.
Da, tako muškarci plaču.”
